Jiro Matsumoto

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole

Jiro Matsumoto

Počalji od Mhejl taj Sub 03 Nov 2012, 10:01

Zadnjih par dana sam uglavnom posvetio iščitavanju radova mangake Jira Matsumota. Ne mogu reći da sam zapazio da se ranije spominje u majušnim krugovima domaćih ljubitelja mangi, a ne naročito mnogo ni u stranim (anglo-publika, kao i svaka druga na svijetu, većinu pažnje skreće na manje važne i eksploatacijske elemente ovih stripova) - stoga ova tema. A bijah prijatno iznenađen; znatno više nego što sam očekivao, i naknadno iščitavanje većeg dijela opusa došlo je sasvim... prirodno, spontano i neopterećujuće.

Ponekad, kada mi se neki rad jako dopadne, dobijem "osjećaj". Da upravo ovo tražim u stripovima raznorodnih kontinenata i rasa, da je baš ovaj autor, u "smješi" svojih pripovjedačkih sastojaka, upotrijebio baš ono što mene pokreće i čini zainteresovanim, stvari i postupci koji odgovaraju našem ličnom senzibilitetu, ostajući sa nama, na taj jedan blesavo-fanovski-sentimentalan način, izan okvira običnog "uživanja" u sitno-zabavnom štivu... Ovakve senzacije u meni izazivaju "Devilman" (i dobar dio ostalog Nagaija), Tezukin "Fenis" i "Oda Kirihitu" (naravno!), ogromne komadine nenadmašne Umezuove horor-naracije, ta strašna i poznata dekadencija u ono malo radova Kjoko Okazaki koje sam imao sreću upoznati... da ne navodimo primjere iz ostalih škola stripa, shvatili ste poentu. Matsumota, pak, ne bih svrstao u ovako izvrsno društvo velikana, ali svakako zavrijeđuje pažnju - te jedan odnos cijenjenja i poštovanja.


Doduše, teško da će se svakome dopasti. Kao prvo, crtež (mada isti obično zauzima poslednje, letimično mjesto u mojim pregledima)). Izuzetno odudarajući od klasičnih konvencija komercijalne mainstream mange, prosto očarava svojim snažnim c/b kontrastima, fenomenalnom upotrebom osvjetljanja, jednom namjernom "grubošću" koja podsjeća na skice i više nego snažno naglašava iskoske nagone i strasti prljavih svijetova kroz koji se teturaju Matsumotovi "junaci" - sanjari, revolucionari, izgubljena mladost i perverzni, na sve spremni ljudi koji su prerano otkrili najsurovije lice svijeta... prilagođavajući se ili beznadno tonući. Zatim, naracija. Na momente vrlo pretenciozno artistička, nejasnih konkluzija i neobično prelomljenih narativnih tokova - neće se svakome dopasti, definitivno. Treba sjesti, i duboko razmisliti o upravo pročitanom, najčešće koktelu bizarnosti, eksplicitnog seksa, melanholije i neočekivano oštrih i "živih" emocija (uzevši u obzir nadrealnost mnogih postavki/polaznih ideja). Samo... neće uvijek sve imati smisla; i možda ćete se vrtiti u lavirintu koji ne vodi nikuda,budući sam sebi svrha, dekorativno-atmosferska. Šta da se radi; meni odgovara senzibilitet i nešto ispraznijih priča, no ostali bi trebali... probrati to, svakako, jer se ne radi o vrhunskom i konstantno kvalitetnom pripovjedaču.

Bio bih licemjer kada ne bih spomenuo enormne količine svih vrsta seksa koji, na pornografski način, defiluju datim stranicama. Jedan dio toga ima smislenu funkciju u emocionalno-psihološkom sklopu i razvoju likova, no drugi... i ne baš, da budem iskren. Doduše - to je ono što, već rekoh, publika obično primjeti. Ali griješe, jer seks ne može biti preskočen u pričama o pokretačkim polugama ljudi, njihovom sazrijevanju, potresima i međusobnom gaženju. Matsumoto duboko zahvata u tkivo života i stvarnih karaktera svojim likovima - makar se zapravo radilo o "običnim" ljudima uhvaćenim u trenutak kada spoznaju sebe ili nestanu - i seksualnost, njihova "prljava mašta" je još jedan aspekt istih, vrlo moćan i namećući, ali ne isključivi. Nikako. Osim toga, neki momenti poetično-depresivnog kontepliranja i ne-patetičnih katarzi koje Matsumoto postiže u naponu snage - ne mogu biti zasjenjeni ekscesnim, fetišiziranim prikazom seksa.


Oh, da pređemo na radove. Ima ih dosta, ali većina se može naći samo u obliku scanslationa, besprekorno odrađenih, cijenim. Evo, liste, stvari koje sam pročitao su napisane kurzivom, uz kraće opise:

Becchin to Mandara - jedino je ovaj serijal dobio papirnato izdanje. Jedna knjiga, relativno jeftina. Nisam čitao, ali mi se čini psihološkom dramom apsurda, čitaj: mindfuck.
Freesia - jedini Matsumotov duži serijal, o plaćenom ubici u futurističkom svijetu "uradi sam" pravde. Ne privlači me naročito.
Hiroko at After School
Jigoku no Alice
Joshi Kouhei
Kakumeika no Gogo (A Revolutionist in the Afternoon) - ah, sjajna zbirka kratkih priča. Najbolja, rekao bih. Za prve dvije priče - duboki naklon. Priče o dva "revolucionara" koji snagom svojih snova pokušavaju da promijene svijet, i neizbježno stradaju. Prvi, previše otklonjen od stvarnosti, uronjen u simbolički svijet problematičkih političkih ideala (mladi anarhista); drugi, padajući pod pritiskom sive, hlade stvarnosti i laganog raspadanja svega što mu je nekada značilo, izmučen vizijama ženskog tijela koje ne može imati (sovjetski birokrata). Preporučujem.
Mikai no Hoshi (Uncivilized Planet) - najbolji Matsumotov rad, cijenim. Dvotomni serijal o odrastanju u uslovima strane okupacije, rata i nesigurnosti: datume i mjesta nikada nećemo saznati, ali oni nisu ni najmanje bitni. Ljudska priroda je uvijek ista, svaka planeta naseljenja nama povremeno postaje "necivilizovana", u neslavnom sumraku razuma, zarad divljanja nezrelog Tanatosa. Sjajan glavni junak... možda me podsjeća na nekoga koga znam. Možda svaki stripofil u sebi ima zrnce njegovog strasnog sanjarenja koje je istovremeno i bijeg od stvarnosti i stvaranje vizije "boljeg".
Netsutai no Citron (Tropical Citrone) - još jedan sjajan dvotomni serijal, juče ga završih. Tripovito putovanje kroz sedamdesete, u koži mladog fotografa koji zaluta, vođen sobom il' hudom sudbom, u "magični" kvart, dominiran falusoidnim prisustvom Zeca - oca, vlasnika, Đavola. Magija je ovdje sporedna, ključ do dubljih i gnusnijih slojeva bitka i potrage za smislom u haosu... nimalo bezazlena. Prokleto dobra stvar, zaista - naročito preporučena mlađim čitaocima, hihihih....
Wendy - najslabije do sada, no opet ne sasvim loše. Rad je beznadežno i potpuno sumanuto razvučen, vrlo slabo razrađene osnovne zamisli, sa previše opštih mjesta, na previše banalan način. Mislim - Nedođija kao oličenje slobode Ida, apsolutnog divljanja Petra Pana i mlade Japanke koja se gubi u halucinogenim putovanjima od "čarobne zemlje" do beznadno sive porodične stvarnosti... tja, smješa bez previše smisla i glave. Čitljivo, naravno.
Yuretsuzukeru (Keep on Vibrating) - zbirka kratkih priča. Vrlo nasilno i eksplicitno, yet oštroumno. Tja... zadnja priča, "Hardboiled Sakata", je strašna satira i "srceutopljavajuća" priča koja zapravo uspjeva da vas raznježi na prihvatljiv način. Tako zanimljiva i nadrealna ideja... za mene, "lektira".
Zenryou naru Itan no Machi (A City for Honests and Heretics) - da, da, još kratkih priča. Od dobroćudne satire do potpuno neprijatnog i naturalističkog uvida u um sumanutog, izgubljenog i trajno oštećenog bića. Nadrealne pustinje jalovosti, sa tornjevima koje stoje, i vječito čekaju. Hm, definitivno baciti pogled na sve tri zbirke priča - neće vam oduzeti puno vremena čak i ako reakcije budu negativne.


avatar
Mhejl
Ističe se
Ističe se

Datum upisa : 09.02.2011
Broj poruka : 254

Nazad na vrh Ići dole

Re: Jiro Matsumoto

Počalji od crow taj Sub 03 Nov 2012, 22:46

Hvala na odlično napisanom prikazu wink meni se na prvi pogled baš dopada crtež
avatar
crow
Domaćin
Domaćin

Datum upisa : 05.11.2011
Broj poruka : 959

Nazad na vrh Ići dole

Re: Jiro Matsumoto

Počalji od neomedjeni taj Sub 03 Nov 2012, 23:08

Mhejl ::
Bio bih licemjer kada ne bih spomenuo enormne količine svih vrsta seksa koji, na pornografski način, defiluju datim stranicama. Jedan dio toga ima smislenu funkciju u emocionalno-psihološkom sklopu i razvoju likova, no drugi... i ne baš, da budem iskren.


Samo jedna krupna zamerka. Mnogo grešiš što ne počinješ prikaze s ovim što sam citirao, zbogradi publike.

Naravno, sjajan tekst, kao i uvek.
avatar
neomedjeni
Zaslužan član
Zaslužan član

Datum upisa : 26.06.2012
Broj poruka : 323

Nazad na vrh Ići dole

Re: Jiro Matsumoto

Počalji od Mhejl taj Sub 03 Nov 2012, 23:27

Ah da, zna se šta će privući muškarca Balkanca... happy Zaista eksplicitno; te scene su praktično hentai. Ali onda Matsumoto pravi najbolje i najpromišljenije strip-porniće koje sam ikada čitao, hehe.

Malo sam uzeo da čituckam i "Freesiu", koja ima dvanaest tomova, tako da mi se naročito ne žuri. Priča nije naročito originalna - distopijski Japan, ponovo u totalnom ratu, i život "iza fronta", urbana dekadencija, itd. - ali je ispričana na zaista osvježavajuć način. I da, glavni lik je jedan od najpotpunijih ludaka u stripovima - ovdje ne govorim o "nekonvencionalnosti", ili "ekscentričnosti", već o jakoj nesposobnosti da se razluči san i stvarnost, te normalno funkcioniše. Plus, razmatranja smrtne kazne i samosprovođenja pravde. Možda i najpristupačniji rad autora.
avatar
Mhejl
Ističe se
Ističe se

Datum upisa : 09.02.2011
Broj poruka : 254

Nazad na vrh Ići dole

Re: Jiro Matsumoto

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu