Kengo Hanazawa

Neki će možda reći da nije pravo da jedan relativno "novopečeni" i mlad autor u svijetu mangi dobije svoju "zvaničnu" temu prije takvih klasičnih velikana mange kao što su Osamu Tezuka, Šigeru Mizuki, Go Nagai, Šotaro Išinomori, i ostali, ali mislim da gospodin Kengo Hanazava kvalitetom svojih dijela svakako to i zaslužuje, a svakako će biti dovoljno vremena, i, nadam se, volje, da se većina gorenabrojanih autora pokrije. Večeras mi se piše o Hanazavi... jer ponovo čitam prvi tom njegovog serijala "Boys on the Run", smijući se kao ludak i privlačeći neželjenu pažnju ukućana. Šteta je... ne podijeliti takve trenutke sa drugovima stripadžijama, i ne usmjeriti ih na ovako dobre stripove.

Dakle, Hanazava je dosada izdao ukupno tri serijala:
-Ressentiment, četiri toma, završen, komercijalno neuspješan serijal
-Boys on the Run, deset tomova, završen, rad sa kojim se "probio" u svijet krupnih igrača
iii...
-I am a Hero, devet tomova, još uvijek teče, njegov zasada najpoznatiji i najpopularniji rad

Moram reći da "Ressentiment" još uvijek nisam čitao, a i sama tematika me ne privlači previše - radi se o poigravanju sa motivima iz života japanskih otakua, odnosno ekstremnih zaluđenika u video-igre/stripove/etc. U ne tako dalekoj budućnosti, veliki dio ove populacije bira da se "povuče" iz naše fizičke stvarnosti i premjesti svoj um u virtuelni svijet, gdje mogu imati sve što želimo iz dana u dan - žene, moć, bogastvo - jednim klikom, odnosno jednim malim elektronskim impulsom. Kolega Ridiculus je jednom spomenuo da serijal i "previše vjerno" prikazuje život otakua, što očito i nije baš pogodno ukoliko vam je to glavna kupovna publika... eh.


Sada dolazimo do njegovog drugog serijala, koji započinjem ovih dana - "Boys on the Run", priču o klasičnom Hanazavinom liku simpatičnog gubitnika, njegovim usponima i padovima, te frustracijama ljubavnog života, koja će brzo prirasti za srce svakom muškarcu, a preporučujem je i ženskoj publici radi boljeg upoznavanja tananosti psihologije, ehm, "jačeg" pola. Ah, odavno nisam vidjeo ovako zabavan strip - koji na uspješan način barata elementima puke svakodnevnice i dramaturški ih dotjeruje, pretvarajući ih u jedno izuzetno efektno štivo, "slice-of-life" koji, za promjenu, nije patetično kvazi-filozofsko kontempliranje, već... pa, baš u bukvalnom smislu: parče života, i nasmijanog i ružnog i kakvog li sve ne, no čija komunikacija sa čitaocem u svakom trenutku ostaje pefektna; tačnije, čitalac se dobrovoljno i dragovoljno prepušta emocionalnim manipulacijama Hanazavine naracije. Svi smo mi imali trenutke nesigurnosti i pokušaja sa ljepšim polom - i recimo da je "junak" ove mange preuveličani, ekstremni slučaj istih, sa kojim se može djelimično i poistovjetiti, ali i odahnuti sa olakšanjem, osjetiti se rasterećenim kada te iste misli vidimo i na papiru, crno-na-bijelo... Doduše, ostaje da se vidi u kom pravcu će priča otići posle prvog toma. Scanslation je u toku, misli da su negdje kod šestog.


"I am a Hero" sam ostavio za kraj, jer zaslužuje najviše prostora, iako smo ga već spominjali. U neku ruku - ovo je horor strip o zombijima. Ali vrlo specifičan, neobičan, "svoj", koji uglavnom uspješno izbjegava opšta mjesta ove izlizane franšize i daje nam zaista originalna čudovišta, nevjerovatno razrađenu atmosferu haosa i grčevitog preživljavanja, blizu, recimo, Moćizukijevog "Dragon Head", i... polu-ludog glavnog junaka, sa kojim smo "zaglavili", makar i na momente iritirao, i primorani smo da sve sagledavamo kroz njegovu, vrlo subjektivnu i nepouzdanu perspektivu. Granica između misli, želja, stvarnosti i pokušaja negiranja iste (kada postane odveć strašna za krhki um), mutna je i teško odrediva, tako da ćemo često biti zbunjeni kompleksnošću svega odigranog, i truditi se da "prokljuvimo" u ono što je pokazano, naznačeno, sugerisano... detaljčići, ima ih mnogo. Naravno, paralela sa "The Walking Dead" bi mogla biti opravdana ukoliko u obzir uzmemo ogromnu popularnost koju ovaj serijal trenutno uživa - i, što se mene tiče, Hanazavini šokovi (trenutak na kraju prvog toma, zaboga! zaboga!), emocionalnost i stil brišu pod sa Kirkmanovom sapunjarom odsviranom po ukusu sumnjivog senzibiliteta popcorndžijske amero-publike. (Moje lično mišljenje, jelte.) Takođe, manga pokriva još neke elemente: junak je manga-asistent, i praktično čitav prvi tom se, u sklopu građenja slike njegove ličnosti, nemilosrdno i podrugljivo bavi svim elementime ove, avaj, često potpuno komercijalizovane i banalizovane profesije. Na to dodajte i njegove polu-promrmljane monologe o istoriji mange i njenom budućem putu - dobićemo rezultat vrlo zanimljiv svim čitaocima željnih saznanja o tome kako sve funkcioniše "iza scene".

Tempo radnje katkada zna biti vrlo spor, gotovo frustrirajuće, ali Hanazava to nadoknađuje posvećivanjem likovima, detaljnom, čistom, tečnom i vrlo "filmskom" crtežu, te jako, jako uvjerljivom atmosferom haosa koji se polako širi, napadajući mučki, bez upozorenja, sa leđa, na najbanalnije i najneočekivanije načine. Svi znaci nadolazeće propasti su tu, već u prvom tomu - i polako se gomilaju, do strašne eskalacije... zatim, galerija likova je vrlo šarolika - od našeg Suzukija Hidea koji stalno balansira između samokontrole i pipaka ludila koji ga odvlače putem sopstvenih maštarija i neispunjenih želja, preko kancelarijskih kolega promašenih života, za koje ni Apokalipsa nije ništa, izuzev prilike za pokoje "iskaljivanje", do žena. A žene ovdje su... donekle odraz samoga Suzukija, barem na početku, jer su sagledate isključivo kroz njegovo mišljenje i emocije prema istima. No ni to ne traje dugo... i neki od najupečatljivijih likova koje nam autor nudi su upravo - ženski, sagledati i van spektra Suzukijeve praktično "dječačke" požude i doze anksioznosti prema istima.


Lično, mislim da ovo vrijedi čitati. "I am a Hero" je ovih godina jedan od vrlo bitnih naslova u Japanu - i, premda ne mogu da garantujem da posjeduje kvalitet neke univerzalne naracije koja će dotaći svakoga, ostaje svjež. I drugačiji, svoj u svakom prikazanom kadru, ispunjen istim duhom, sposoban da krene u kom god pravcu želi, prostirući Suzukijevu stazu u svijetu apsolutnog haosa i besmisla. Ali možda je njegov život bio takav i prije katastrofe? Ili je, pak, jedan od onih koji ne cijene, čuvaju i koriste svoja blaga dok ih ne izgube? Hm.

Evo sjajnog Ridiculusovog teksta o "I am a Hero": http://www.upps-sajt.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1520&Itemid=48

Naravno, sve ovo ćete naći samo u scanslationima. :(

Ako neko ovdje zaluta, volio bih da ga obavijestim da je preveden i deseti tom "Heroja". Sasvim prirodno, ekspresno je nabavljen i pročitan.

Nemam šta reći - osim da sam i dalje zadovoljan pravcem u kome se priča kreće, naročito drugom polovinom priče koja dočarava fenomenalno klaustrofobičnu i depresivnu atmosferu nekoliko zabarakadiranih hikikomorija (ljudi koji gotovo da ne napuštaju kuće), koji polako umiru od gladi i iscrpljenosti, dopisujući se preko foruma. Možda bismo i mi tako završili u slučaju zombi-apokalipse... svađe o Zagoru do samog kraja. ;D Elem, preokret na kraju još uvijek ne vrijedi opisivati, rano je, ali intrigirajuće. Jedan od prvih nagovještaja "šire slike" stanja preživljelih, mimo egocentrične junakove naracije i doživljaja.

Ipak, i dalje vrlo spor tempo radnje. Ali ne smeta.

Ai amu a Hiirou
preview

In the city...

you must fight to survive...

He drew manga on the corner...

and the zombfags wanted in...

He had one chance...

and his chance was to fight back...

One man...

Suzuki Hideo...

this summer is...
Hero!

inace
Ai amu a Hiirou
je jedna od omiljenih mangi
devojaka iz AKB48
a neke od njih
Watanabe Mayu
koju gledamo ovde

Kashiwagi Yuki
Kitahara Rie
i
Sashihara Rino
su vec objavile svoje radove
u jednom od Shueisha izdanja




uzgred
neke od AKB48asica
imaju i nadimke po likovima iz mangi