Misterija "Soila"

od Mhejl Ned 20 Jan 2013, 00:57

Razgledajući sajt "Kotonoha" scanlation grupe, moram priznati - bio sam izuzetno impresioniran njihovim izborom naslova za prevoditi, barem u "seinen" kategoriji, koja me je najviše i interesovala. I tako sam došao u kontakt sa još jednim naslovom, gonjen stalnom žeđu za novim, neotkrivenim i kvalitetnim mangama - "Soil" Kaneka Atsušija. Opet sam zaražen novom opsesijom, ovom sjajnom malom glavolomkom od naslova.

Prvo što mi je zapalo za oči je stil crtanja. Nešto potpuno drugačije od onoga što bih očekivao u mangama, zaista, i mislim da će čak i najokorjeliji mrzitelji "krupnih očiju" biti zadovoljni: izrazito čiste linije, realistično nacrtana lica (Azijati često imaju tendenciju... ehm, da sebe crtaju pomalo ne-realistično i visoko stilizovano), jaki crno-bijeli kontrasti, mnogo relativno statičnih, a opet atmosferom nabijenih scena... zaista zanimljivo i neočekivano. Kao strip-laika, znate na šta me ovo podsjeća? Na mnoge "Fantagrafiksove" indie stripove, i, naravno, nezaobilazno, na "Crnu rupu" Čarlsa Burnsa - i to i po određenim elementima priče, ne samo stila.

Fraza koja se često provlači stripom glasi, otprilike:"Misterija je sama sebi svrha". A sve što nam je ovdje prikazano, čak i mali humoristični predasi, izgleda... kao jedan ogroman mozaik neobjašnjivog i čudnog, drugih vrsta stvarnosti koje vrebaju iza prve sjenke, ugla koji ne vidimo, ljudi koje mislimo da poznajemo... vrtlog nekontrolisanih anomalija bez sumnje centiran oko jedne tačke, "ključa" koji će dati zadovoljavajuće rješenje i dopustiti čitaocima da zaklope korice trijumfalnog, nadmoćnog izraza lica - ako se autor odluči za ovakvo rješenje. Ako konačnog odgovora može biti, ako veo, i ono iza njega, ima najviše draži prije nego što provirimo i zauvijek razbijemo određene iluzije. Vidjećemo - serijal je završen, jedanaest tomova, a scanlation grupa je obradila sedam, i nastavlja. Ja sam pročitao prva četiri, pomnije i unešenije negoli većinu stripova ovih dana.

Svijet je mali. Odnosno, mali je dio istog koji možemo da pojmimo svojim bez sumnje nesavršenim aparatom percepcije. Njegovo puno tijelo... mora bez sumnje biti puno veće, složenije, nepojmljivo sluđavajuće - plod neke zamisli koja je toliko udaljena od ljudskog da je samo možemo krstiti "ludom", i samo nazirati strukture koje se počinju pomaljati iza krvave izmaglice ludih misli i lomova. Eto... takve misli ova manga izaziva u meni, jednom dijelu, makar se i ne slagao sa njiima.

No, dobro, red je na tehnikalije zapleta. U jednom naizgled odvratno savršenom i buržujskom gradu, jedna odvratno reklamno-srećna porodica nestaje. Reakcija većine stanovnika se svodi na: ko ih jebe. Ubrzo u grad stižu dva detektiva - Onoda, ružnjikava djevojka u dvadesetima, koja se svakodnevno suočava sa šovinizmom svog šefa, matorog prdonje koji uživa da slama ženske osumnjičene dok... se dodiruje, i mrzi sve što ima veze sa normalnim ljudima-malograđanima, tvrdeći da su mnogo "gori" od svih jakuza koje je dosada sreo, i sa kojima se lako sporazumijevao. Ali to je samo početak... segment sa gradonačelnikom grada, recimo, dostojan svake visoko-cijenjene horor-mange, neopisivo zastrašujući. Posjete zubaru više nećete gledati isto... he-he. Ludi i nesrećni Kaneko, koji luta periferijom grada i traži djevojku koju je izgubio. Starica koja se krije u lokalnoj ruševini hrama, plašeći se da će "on", koji je ubio toliko njih prije četrdeset godina, ponovo doći po nju. Pozornik Katakama - samo želi da ga ljudi grada prihvate kao "njihovog", i da prodre u samu (crnu) dušu grada. I obične domaćice, možda i najgore of them all - krijući toliko toga, otkrivajući malo i ostavljajući nas u mraku. Sporo se sve odmotava, parčići iskaču naglo i na trzaje, prkoseći razumu. Šta se ovdje dešava...?

Otkrijmo zajedno. Ah, mora neka fraza za kraj, shvatite me... happy