Propovednik

"Propovednik" je strip serijal koji su kreirali scenarista Gart Enis i crtac Stiv Dilon. Kreator naslovnih stranica je Glen Fabri a kolorista istih Met Holingsvort.
Serijal je objavljivala izdavacka kuca Vertigo, u 75 svezaka - 66 redovnih, 5 specijala i 4 "Preacher: Saint of Killers" ogranicena izdanja.
Napokon, sve ovo je prikupljeno u 9 knjiga (trejdova).

Jos informacija sa Vikipedije:
http://en.wikipedia.org/wiki/Preacher_%28comics%29





Kod nas je serijal stigao do cetvrte knjige, a sva je prilika da cemo ga za godinu-dve imati kompletnog.
Izdavaci su Beli Put i Darkwood.

ovo li je to pisanije koje si najavio?
pi bre, nista novo nisam saznao

Ja sam ti obecao da cu napisati vise nego na DWu, sto sam i ispunio
Bice utisaka, ali kad nadjem vremena, sto ne sprecava ostale koji su citali Pricera da prokomentarisu (krnji) serijal.

pi bre
ti si mislio da citam izmedju redova
ccccc

Propovednik je strip koji opisuje zivotne faze kroz koje svi prolazimo: ljubav, prijateljstvo, potraga za Bogom ili nekim drugim smislom, neizbeznu patnju, ali na uvrnut, bizaran i zabavan nacin.

Misija u Teksasu
Lokalni pop koji prolazi kroz religioznu krizu izazvanu licemernim farisejskim moralom 'okrecenog groba' zajednice u kojoj zivi dozivljava neocekivanu spoznaju sopstvene misije - pronaci Boga (bukvalno) nakon sto ga zaposedne (nesrecan izraz) misteriozni entitet odbegao s nebesa - plod nemoguce ljubavi andjela i demonice (ultimate 'voleli se, asli ih dusmani rastavise ), potencijalno mocniji i od Svemoguceg sto potonjeg nagoni u beg.
U stilu nekih religioznih i filozofskih pravaca koji smatraju da je Tvorac-demijurg okrenuo ledja svojoj kreaciji ne znajuci sta bi vise s njom, da se udaljio i distancirao od coveka, Gart Enis plete zaplet oko tipicno ljudskih mana i nedostataka koje pripisuje Bogu: nesposobnost, neodgovornost, lukavstvo, kukavicluk, sebicnost...dok on the other hand, nekim likovima daje bozanske atribute: Dzesiju "rec", Kasidiju besmrtnost, Svetom krvoloku neunistivost...
Bog (ha!), sudbina, ili nesto trece ukrastaju puteve Dzesiju, Tulip i Kasidiju u jednu krivudavu stazu (ne)moguce misije...
U ovom, prvom, trejdu odnos Dzesija i Tulip je ocekivan, onakav kakav u tom trenutku mora biti: napet, sa jakom hemijom - privlacnom i odbijajucom istovremeno. Tulip, impulsivna, ljuta i frustrirana, glumi hladnocu prema Dzesiju, izazvanu ponosom i gnevom bez objasnjenja ostavljene devojke, ali devojke koja i dalje voli. Objasnjenje ce dobiti u drugoj knjizi.
Dzesi, pak, razapet izmedju zelje da bude blizu voljenoj osobi i zelje da je zastiti od potencijalne opasnosti-dakle da je otera sto dalje od sebe. Naravno, ljubav nerazumno presudjuje - jedno ce deliti sudbinu drugog.
Kasidi, vampir koji se u svom dugom zivotu nagledao svega i svacega, prikljucuje se nesvakidasnjoj propovednikovoj misiji, ocigledno zudeci za pravim prijateljstvom i zeleci da svojoj krvavoj egzistenciji da visi smisao.
Imamo jos i stereotipne (mozda i preterano) prikaze americke provincije: rasisticke pandure, zatucanu zajednicu, zatim serijskog ubicu, porodicne tragedije. Dosta crnog humora, horora, psovki i blasfemija obaska.
Crtez i kadrovi su uglavnom vrlo dobri, mada variraju od briljantnih do gotovo isfuserisanih (ovo se posebno odnosi na lica u krupnim kadrovima).
Kolor je mogao biti i bolji.
I da, misteriozna uloga 'Dzona Vejna', Dzesijevog...izmisljenog prijatelja? Videcemo jos o cemu se tu radi.

"Propovjednik" je, bez sumnje, predstavljen u svom najboljem i najsmiješnijem izdanju upravo u prvoj knjizi, koju si završio.

Druga je takođe, blago rečeno, potpuno genijalna - prva priča, sa Džesijevom ludom, "hang 'em all", južnjačkom porodicom koja pomjera granice pojma "disfunkcionalna familija", a druga priča, sa "seksualnim istraživačima" je... vrlo zanimljiva, sa pogledom na analno silovanje koji se nikako neće svidjeti homoseksualcima i njihovim vjernim pobornicima/zaštitnicima.

A u trećoj već počinje švrljanje radnje i iritantni momenti Džesi/Tulip odnosa. U prevodu, ono što je počelo kao krvava priča iz teksaških slivnika polako se, no sigurno, pretvara u dramu Džesijevog muškog ponosa i moralnih uputstava, koje Enis nonšalantno i sa podjednakom apsolutnošću dogmi koje je ispljuvao, izgazio i sjecirao in vivo - nameće, kroz prizmu "drugarstva" i "irske filozofije", ali ipak nameće. Mislim da je to daleko suptilnije i umjerenije urađeno u "Hitmenu", jednom sasvim drugačijem i meni najboljem Enisovom stripu (Sale, ne znam šta tačno podrazumijevaš pod "kretenskim humorom", no čitajući ovaj serijal, stičem određenu predstavu ).

Odnos Džesa i Kasidija je sjajno prikazan, a kasnije nas čekaju mnogi neočekivani iliti "aaa, šta ovo bi!" preokreti. Toliko za BP čitaoce.

U četvrtoj knjizi bih istakao sjajnu "origin" priču dragog nam Čmarfejsa ( svaki put kada to čujem - ), pa i pristojnu Kasidijevu avanturicu koja se majstorski šprda sa emo-tinejdžerima, namnoženom vrstom bez one spasonosne doze ironije koju prosvijećeni, ahem, posjeduju. Sve one koje se "pale" na "Sagu sumrak", "Neverovatno zgodne vampire u american high school" i slične papazjanije, trebalo bi natjerati da čitaju samo ovo dok ne shvate error of their ways, ili dok im preoptrećeni mozgovi ne prsnu.

Toliko od mene.

Mhejl ::"Propovjednik" je, bez sumnje, predstavljen u svom najboljem i najsmiješnijem izdanju upravo u prvoj knjizi, koju si završio.

Druga je takođe, blago rečeno, potpuno genijalna - prva priča, sa Džesijevom ludom, "hang 'em all", južnjačkom porodicom koja pomjera granice pojma "disfunkcionalna familija", a druga priča, sa "seksualnim istraživačima" je... vrlo zanimljiva, sa pogledom na analno silovanje koji se nikako neće svidjeti homoseksualcima i njihovim vjernim pobornicima/zaštitnicima.

A u trećoj već počinje švrljanje radnje i iritantni momenti Džesi/Tulip odnosa. U prevodu, ono što je počelo kao krvava priča iz teksaških slivnika polako se, no sigurno, pretvara u dramu Džesijevog muškog ponosa i moralnih uputstava, koje Enis nonšalantno i sa podjednakom apsolutnošću dogmi koje je ispljuvao, izgazio i sjecirao in vivo - nameće, kroz prizmu "drugarstva" i "irske filozofije", ali ipak nameće. Mislim da je to daleko suptilnije i umjerenije urađeno u "Hitmenu", jednom sasvim drugačijem i meni najboljem Enisovom stripu (Sale, ne znam šta tačno podrazumijevaš pod "kretenskim humorom", no čitajući ovaj serijal, stičem određenu predstavu ).

Odnos Džesa i Kasidija je sjajno prikazan, a kasnije nas čekaju mnogi neočekivani iliti "aaa, šta ovo bi!" preokreti. Toliko za BP čitaoce.

Odlicno primeceno, a to je samo pokazatelj koliko se malo razlikuju liberali i konzervativci, ljudi naizgled nepomirljivo zavadjeni.

Do kraja sveta
Uh. Gomiletina fenomenalnih momenata u drugom trejdu.
Dominiraju pocetne storije o Dzesijevom detinjstvu, bolesno/briljantno prenaglasena devijantnost familije i njenih 'vrednosti'. Posebno je zanimljivo prikazan kontrast porodicnih odnosa Kasterovih -savrseno idilican i uravnotezen (a u tome mozda i lezi odgovor zasto Dzesi nije poput Dzodija, npr; prvih godinu-dve, najznacajnije vreme za psiholosko razvijanje licnosti je proveo u dobrom okruzenju), naspram L'anzelovih -apsolutno boles'an. Dzesi rano detinjstvo i mladost provodi u, slobodno mozemo reci, nepodnosljivim uslovima, ziveci u okruzenju "ljudi" koji su mu, bez pardona, na njegove oci, ubili oca (sa majkom nismo nacisto), najboljeg prijatelja, pa i kucnog ljubimca. Svakojake i svakodnevne psihofizicke torture da i ne pominjemo. On ipak uspeva da se otrgne od svega i pobegne, svestan da ce mu oni stalno biti za petama.
Ono sto se zatim dogadja predstavlja potpuno ozivljavanje njegovog najgoreg straha: familija ga pronalazi, ali ne samo to. Zarobljavaju ga sa zenom koju voli, zenom koju je sve vreme pokusavao da zastiti od krvnika, ne objasnjavajuci Tulip prave razloge svojevremenog napustanja, svesno rizikujuci produzetak njene ljutnje. Scena (zapravo cela ta strana), u kojoj Tulip dobija metak u glavu je jebeno zastrasujuca i potresna.
Na scenu stupa Svevisnji licno - naravno, i dalje sa jakim ljudskim osobinama, kao sto je izrazena manipulativnost - ozivljavajuci Tulip, u svrhu ulizivanja mladom Kasteru. Zanimljiva je parabola: ljudi su milenijumima krvavim zrtvama (oduzimanjem zivota) pokusavali da umilostive Bogove, dok ovde Bog vaskrsenjem (vracanjem zivota) pokusava umilostiviti coveka.
Interesantan je i razgovor koji Tulip vodi sa Bogom. U njemu se istice ono sto je u religiji oduvek bilo jedno od najtezih iskusenja za coveka: da bezuslovno i bezrezervno veruje bozjem providjenju i 'cudnim putevima' nikada ne dovodeci u pitanje autoritet i ispravnost njegovih postupaka.
Na kraju, u krvavom porodicnom showdownu, vatrom prociscenja, dobro trijumfuje.
U narednim pricama se zaplet siri, izbacivanjem u prvi plan tajne organizacije "Gral" i njenog eksponenta, upecatljivog Her Stara.
I upravo tu se moje crvenjenje zbog cestih blasfemija u ovom stripu zavrsava, jer pominjanjem 'loze nastale od Hrista i Marije Magdalene (legendarni Merovinzi)' to prestaje biti hriscanstvo kakvo ja poznajem
Ponovni susret sa Kasidijem dovodi nas do novog degenericnog lika: Isusa de Sada, predimenzioniranu personifikaciju modernog coveka, coveka koji se dosadjuje i ne nalazi vise nista ispunjujuce osim eksperimentisanja se dekadencijama svake vrste.
Ipak, glavni utisak 'dvojke' je briljantno prikazani ljubavni odnos Dzesija i Tulip, koji se, nakon jedva pretrpljenog okrsaja sa bakom i njenima potpuno prepustaju dugo potiskivanim emocijama.

Ponosni Amerikanci
U trecoj knjizi akcenat je na borbi protiv 'Grala' -misteriozne organizacije koja je iznad svih drugih zemaljskih institucija i spektakularnom unistenju njenog glavnog staba.
Na pocetku dirljiv susret Dzesija i vijetnamskog veterana koji je sa Kasterom seniorom bio na ratistu. Ono sto sledi je klasicna ratna pricica o prijateljstvu, izdaji, zlocinu i kazni, besmislu rata...Iz nje vidimo osobine koje je Dzesi nasledio od oca - osecaj za pravdu, gnev, surovu nepokolebljivost i cvrstinu. Takodje, izvesne naznake o Vojvodi su tu, nimalo ne rasvetljujuci njegovo znacenje Dzesiju, osim puke klinacke fiksacije vesternom.
Elem, Tulip i Dzesi organizuju spasilacku misiju za dragog nam irskog vampira, planirajuci upad u Masadu - sediste 'Grala' u Francuskoj. Medjutim, Dzesi se (teska srca i nakon dugo razmisljanja i vaganja) odlucuje na radikalan potez: ostavlja Tulip u hotelu, svestan svih posledica takvog poteza, ipak postavljajuci njenu bezbednost kao primarni prioritet.
Imamo i uvid u unutrasnji sukob u samom 'Gralu'. Her Star ima mesijanske planove za propovednika, potpuno suprotne od onih koje ima sef organizacije (Sveotac, D'Aronik), nosilac drevne incestuozne loze, koji zeli da svog degenericnog sina predstavi svetu kao buduceg mesiju. Enis je potpuno sebi dao oduska u prikazivanju doticne nakaze, kao ultimate kritike svega pokvarenog, trulog i nemoralnog crkvenih/uopste religijskih hijerarhija.
A onda krece ludnica. Pojavljuje se Sveti krvolok, resen da svoju misiju -ubiti Dzesija- zavrsi jos istog dana. Medjutim, u pakleno dramaticnim trenucima otkrovenja se nizu jedno za drugim: Her Star, ne zeleci propovednikovu smrt, poseze za poslednjom kartom - otkrivanjem svog zatocenika, palog arhandjela, oca Geneze licno, koji Svetom krvoloku objasnjava razloge zbog kojih Kaster mora ostati u zivotu...ali o tome vise u rivjuu cetvrtog trejda.
S druge strane, Svevisnji ponovo pokusava da umilostivi Dzesija spasavajuci Kasidija od muka na koje ga je bacio Star. U surovom okrsaju, Sveti krvolok, Dzesi i Star -svako na svoj nacin- doprinose unistenju Masade dok poslednjepomenuti egzegucijom D'Aronika postaje novi sef 'Grala'.
U poslednja 2 dela trejda imamo brejk u vidu evolucija Projnzijasa Kasidija od mladjanog i uplasenog irskog revolucionara, do mracnog postajanja krvopijom, a sve kroz "once upon a time in America" egzotiku.
Nema sta, odlicna treca knjiga, koju karakterisu izvrsni dijalozi i uzbudljiva akcija pre svega, a i zanimljivo Enisovo dalje insistiranje na nedopustivom poreklu aktera: Dzesi-cedo vijetnamskog veterana i hipi cure; Geneza-plod andjela i demonice; Kasidi-sin protestantkinje i katolika.

Ancient history
Pregledom cetvrte knjige sage o Propovedniku pravimo malu pauzu, ostavljajuci na trenutak Dzesija, Tulip i Kasidija da predahnu od uzbudjenja kojima su bili izlozeni. Za nas nema odmora
U cetvrtom trejdu su sakupljeni specijali koji se bave prosloscu nekih od zivopisnih likova koje smo sretali.

-Saint of killers-
Ko je Sveti krvolok?
Poznajemo ga iz prethodnih prica kao neunistivog Bozijeg hitmana koji Dzesiju (i Genezi dabome) pokusava doakati.
Sta se krije iza nastanka ove neverovatne figure?
Igra sudbine, Boziji pakleni plan koji je bivseg surovog vojnika, a zatim jednako surovog lovca na ucene -zlikovca koji prezivljava ubijajuci jer ne zna za bolje- kroz slozeni niz dogadjaja, kroz spiralu tragedije, krvi i smrti, doveo na polozaj najmocnijeg bica na planeti i sire.
Zamislite coveka, ubicu, koji je celog svog zivota znao iskljucivo za nasilje. Onda zamislite tog istog coveka kako zahvaljujuci supruzi i kcerci nalazi smisao, drugaciji zivot, dotle nezamisliv. Zamislite coveka kome sve to biva oduzeto, koji u pokusaju da se osveti biva ubijen a krivci ostaju nekaznjeni.
A onda zamislite nezamislivo: kako tom coveku ni smrt, ni pakao ne mogu izbrisati silnu mrznju iz hladnog srca, mrznju prema kojoj je cak i sam sotona nemocan, kao i melanholicni andjeo smrti koji mu nudi pogodbu:
Povratak na zemlju i osvetu odgovornima za smrt voljenih, u zamenu za preuzimanje uloge vesnika smrti, sveca pokolja i ubistava, direktno podredjenog svevisnjem, naoruzanog revolverima (iskovanim od maca andjela smrti) koji nikada nece promasiti, ostati bez municije ili naneti bilo koju ranu sem smrtonosne...
Legenda je rodjena.
U ovom crnom vesternu, u atmosferi cistog zla koje osecamo dok listamo stranice, sveopsti horor je najbolje prikazan trenutak pre nego sto ce najodgovorniji za smrt sveceve porodice dobiti metak:
"There ain't worse than me in all of hell. Go an' look."

+treba pomenuti egzeguciju vraga. Kurs sveopste bozanske krivice za zlo na svetu, koji je Enis ustanovio na samom pocetku, ocito se nece menjati do kraja. Naime, Djavo je ubijen, a covecanstvu to nije donelo nikakav boljitak...niti bilo kakvu promenu.

-The story of you-know-who-
Ko je Cmarfejs?
Ovog (veoma) zivopisnog lika smo upoznali u prvoj knjizi nakon sto je njegov otac (laka mu zemlja) imao tu nesrecu da stane na put Dzesiju.
U ovoj gorko-slatkoj prici sticemo uvid u zivot neprilagodjenih tinejdzera u vukojebini americke provincije, od zla oca i gore majke, prepustenih sebi samima, bez ikakve perspektive. Ocajni, uvuceni u svet rok muzike, lakih droga i pornografije - jedinim dostupnim eskapizmima...ukratko svima onima iz 'generacije X' kojima se Kurt Kobejn obracao.
I sta je bilo logicnije nego da nakon samoubistva njihovog idola, 2 izgubljena momka izgube i poslednju nit koja ih je vezivala za ovu dolinu suza?
Ipak, neuspeli suicid i suocavanje sa posledicama menjaju poglede na svet 'momka sa licem poput cmara' i daju mu novu ambiciju:
"Um huduh thuh buh muh, uh wuh uf fudduh uhm guhduh tuh ruvuh fuh vuh huh duh tuh muh duh!"*

*-"I'm hunting that bad man, and when i find him, i'm going to take revenge for what he did to my dad!"
U petoj knjizi cemo videti stepen uspesnosti njegove misije

-The good old boys-
Ko su Dzodi i T.C?
Psihopate, potpuni ludaci. Dzesijevi ujaci i najbliza rodbina, pod cijom je gvozdenom (i bolesnom) rukom odrastao mladi Kaster.
Ko je citao drugi trejd - jasan mu je stepen njihove poremecenosti, te necemo previse o tome...
Anyway, u ovoj pricici sem gomile uvrnutog humora, bolestina svake vrste i sprdanja sa action movies kliseima nema previse toga za pomenuti...prilicno nepotrebna epizoda.
***
I na kraju, pomenimo da su ove specijale odradila trojica crtaca, mada deluje kao da ih je i vise, posto Stiv Pju dosta eksperimentise u Saint of killers.

Dixie fried
Na pocetku 5e zbirke imamo pricicu o Kasidiju i njegovim bezbriznim danima, mnogo pre nego sto je upoznao Dzesija i Tulip...

-Cassidy: Blood&whiskey-
Kasidija besciljno putesestvije americkim drumovima dovodi u Nju Orleans, grad u kome ce prvi put upoznati nekoga slicnog sebi. Nanjusuje vampira Ekarijusa, knjizevno stereotipnog vampira koji se boji svetih mesta, spava u mrtvackom sanduku, a oko sebe okuplja grupicu gotik omladine koja ga obozava...nazivajuci ih Decom krvi.
Irac prosto ne veruje svojim ocima! 'Prevaspitava' kolegu pomocu alkohola i par cuski nakon cega deluje kao da je rodjeno veliko prijateljstvo...medjutim, na videlo izlazi mracna, sadisticka priroda naizgled naivnog Ekarijusa i Kasidiju ne preostaje nista drugo nego da ga eliminise jednim lepim suncanjem.
***
Nema boljeg nacina da se podsetimo desavanja iz trece knjige od razgovora agentkinje 'Grala' i njenog novog sefa:
Federstonova: "So, are you going to tell me what happened in Massada?"
Her star: "Oh, well, let me see: we had an angel, a whore, a eunuch, several dozen idiots, an unkillable mick, a one-man holocaust in a duster coat, the occasional twenty-course banquet for the mother of all fat fuckers, inbreeding, family feuds, bulimia, a retarded child -always good for a laugh-, and the litter destruction of our most sacred shrine and secret retreat in the detonation of a fifty-ton bomb."
Federstonova: "There's no need to be sarcastic."
I dok Her Star lize rane, istovremeno se trudeci da ucvrsti svoju novostecenu poziciju Sveoca, mi se prebacujemo na ponovni susret Dzesija i Tulip koja, nakon sto simpaticno kaznjava Dzesija zbog napustanja, odlazi da se vidi sa najboljom prijateljicom.
E, od ovog trenutka krecu telenovela momenti.
U chit/chatu 2 'garice saznajemo sto zanimljive, sto nepotrebne pojedinosti o Tulip -liku koji smo najmanje upoznali do sada.
Elem, nesto kasnije, pravi pravcati sok predstavlja Kasidijeva izjava ljubavi Tulip, i kasnije, njegova cvrsta resenost da je preotme Dzesiju uprkos njenoj, vise nego ociglednoj nezainteresovanosti!
Tulip se nalazi u izuzetno delikatnoj situaciji, ne zeleci da kaze Dzesiju za ovaj neprijatni incident, znajuci koliko on ceni Kasidijevo prijateljstvo. However, Irac ne pokazuje ni najmanju nameru da odustane cineci situaciju nepodnosljivom...
Ovo je, za sada, poslednji Pricer kojeg sam procitao te u ovom trenutku ne znam za posledice ovih dogadjaja u narednim epizodama, ali sudeci po nekim zavrsnim naslovnicama rasplet ce biti zestok...
Meanwhile, pocinje ludi vrtlog dogadjaja...nekoliko sudbina se preplice odlukom Dzesija da malo bolje 'istrazi' Genezu u sebi, nameravajuci da joj dozvoli da preuzme kontrolu kako bi konacno pronasao Boga. Nakon nekoliko odbacenih predloga (hipnoza, psihoanaliza) Kasidi predlaze Nju Orleans i svog prijatelja vudu svestenika. U tim trenucima Cmarfejs nalece na nase junake resen da sprovede svoju osvetu, ali buduci dobrica u dusi odustaje od iste, sprijateljuje se sa DZ, T. i K, i zapocinje karijeru u sou biznisu
Povratak Kasidija u NJ.O. dovodi kompletnu ekipu u veliku opasnost posto se gorepomenuta 'Deca krvi' kane osvetiti za smrt svog vodje Ekarijusa.
U potpuno ludom finisu, na kakav smo uostalom i navikli (isticem Dzesijev tretman od strane vuduovca kao jedan od boljih momenata do sada), imamo konacni obracun sa krvavom decicom, neocekivana otkrovenja Geneze o zlocinackoj prirodi Svemoguceg, kao i Kasidijevu mracnu stranu i nalicje, posto pred kraj ispadaju njegovi 'kosturi iz ormana' u vidu otkrivanja njegovog izdajstva bivsih prijatelja...

Kao prvo, želio bih da pohvalim druga Morisona za trud na održavanju i aktuelnosti teme, i da izrazim nadu da će čitav "Preacher" serijal uskoro biti obrađen u njegovim lucidnim, duhovitim iznošenjima utisaka.

Kao drugo, moram da "ispustim" jedan krik radosti - konačno nastavljam sa serijalom, to jest peta knjiga bi trebala da uskoro bude naručena. Shodno tome, i ja ću se u toku decembra još aktivnije uključiti u rad teme, nadam se.

A povodom onoga što je već obrađeno... Pa, na mene je "The Story of You-Know-Who" ostavila vrlo snažan utisak, možda i najsnažniji od svih specijala - mada još uvijek nisam pročitao živopis Svetog Krvoloka. Sad, priča je ispričana u vrlo ozbiljnom, ogorčenom i ciničnom tonu koji se bavi starom problematikom omladine u provinciji, i nešto aktuelnijim problemima alijenacije, pojave "epidemije" depresije, anksioznosti i ostalih psihičkih bolesti, te osjećanjem bezizlaznog, ispraznog života koje smo svi znali katkada okušati. Priča valja, itekako, i, što je pomalo neobično za Enisa, ne poseže ni za kakvim bitnijim "krivljenjima", to jest parodiji stvarnosti kako bi poenta bila što snažnije istaknuta, a sile dekadencije - ismijane i obezvrijeđene. Ne, ovde se postiže jedan drugačiji efekat, koji me, ako bih morao tražiti ekvivalent u domaćem stripu, podsjeća na strip "Mirakul" kolege forumaša Torgala (mada je ovaj snažniji - sama tema je daleko potresnija i crnja nego problemi američke omladine): zalaženje u blato društvenog licemjerja, impotencije, ćutanja i tihe predaje. Enis ne odstupa od svojih suštinskih stavova, već samo koristi drugačiji predložak društvenog sistema kako bi ih oslikao iz nove perspektive, malog čovjeka: religija je "opijum za mase", koji im pomaže da pretrpe dan za danom (kada god izreknem/napišem ovu frazu, sjetim se početka "Mati" i "šećerne gore" iz Orvelove "Životinjske farme"), desnica/konzervativna reakcija svojom nefleksibilnošću, nemogućnošću spoznaje promjena stvarnosti i oštrim, ishitrenim moralnim presuđivanjem stvara atmosferu koja, nesputana, prerasta u vrstu tradicionalnog totalitarizma starijih, a sama omladina slijedi pogrešne obrasce ponašanja i vrijednosti, još uvijek ne naučivši da "zamaskira" svoje primitivnosti - i ovdje imamo crne ovce, neprilagođene, prave izopštene "parije" američkog društva, nezainteresovane za glavnotokovski kulturni šund.

Međutim, kao svaki pravi Irac, Enis ne podliježe ni nihilizmu, ni autodestruktivnim nagonima koji izranjaju, dugo potiskivani, u svijesti naših junaka - pobjeda Tanatosa je, kao i uvijek, privremena, i život se nastavlja, u kakvom-takvom vidu, drugačijem, no i u kome takođe postoje nove mogućnosti za dobro i zlo, sreću i tragediju. Jedan sunčani dan, slobodna klupa, te pažljivi slušalac - nekada je i to povod za otriježnjujuću introspekciju.

Mhejl ::Kao prvo, želio bih da pohvalim druga Morisona za trud na održavanju i aktuelnosti teme, i da izrazim nadu da će čitav "Preacher" serijal uskoro biti obrađen u njegovim lucidnim, duhovitim iznošenjima utisaka.

Samo ukoliko i ti nastavis sa osvrtima
Hvala na pohvali, sluzimo narodu
Nadam se i ja da ce Grujah uskoro nabaviti ostale trejdove, te da ce mi ih proslediti...a javi obavezno kad procitas saint of killers, cenim da ces imati sta da kazes

ja bih trebao krajem godine da nabavim jos neki trejd
pa cu vam se pridruziti ovde :)

A da napises koju o dosad procitanom, hmmm?

zauzet sam ispitima za bilo sta vise od nabrajanja scena koje su me vrhunski nasmejale

OK, pocni...

Pravimo mali intermeco sa Preacher naslovnicama...

http://www.coverbrowser.com/covers/preacher

Kako vam se cine?

Morrison ::Kako vam se cine?

Devetka mi je među najboljima, a na petici kao da je glava Majk Torela iz serije (kako beše, hmm) - Kriminalističke priče?

Denis Farina, a?

Meni su ponajbolje 1, 9, 23, 26, 37, 50, 59-66.

Morrison ::
Denis Farina, a?

Taj !

Pročitao i treci trejd Belog Puta,s nadom da cu brzo ugledati nastavak na nekom od domaćih jezika.
Pa,nakon urnebesna prva dva trejda ovdje se malo staje na loptu i pojavljuju se užasno dosadne i frustrirajuće scene sa Tulip i njenom tvrdoglavošću(ovo žensko pametovanje mi jako smeta,kako u stvarnom životu tako i u filmovima,stripovima i knjigama).
Sve ostalo je na nivou prva dva,s tim što ovdje imamo i lijepu priču o Kasidijevom porijeklu.
Upečatljivih scena ima gomila,same pojave retardiranog naslednika svete loze i D' Aronika su...pa,originalne

wele ::Pročitao i treci trejd Belog Puta,s nadom da cu brzo ugledati nastavak na nekom od domaćih jezika.
Pa,nakon urnebesna prva dva trejda ovdje se malo staje na loptu...

I to se nastavlja i u četvrtom trejdu, naveo je već Morrison zašto, a onda - zaokret.

(ovo žensko pametovanje mi jako smeta,kako u stvarnom životu tako i u filmovima,stripovima i knjigama).

Tačno, dobri moj Vele. Zbog ovoga me je treća knjiga svojevremeno toliko iznervirala da sam napravio manju pauzu sa "Propovjednikom" - nadam se da će se Enis u narednim brojevima (peta knjiga mi je stigla u CG, a skoro će i do Pljevalja ) manuti ovakvih budalaština.

Just ya wait!!! Just... Ya... Wait!