Shingeki no Kyojin

U srcu, u dubini duše - Mhejl je ostao vatreni pobornik epske fantastike koji obavezno "pada" pred takvim pojavama kao što su: ultra-detaljne mape imaginarnih svijetova, leksikoni neobičnih pojmova, te dugačke i stilizovane istorije - zaleđine sadašnjih priča.

Tragajući za novim horor-štivom, naletio sam i na nekolicinu raspjevano-odušeljenih spominjanja "Shingeki no Kyojin", kao serijala koji posjeduje "snažne elemente" i survival horora, i klasične misterije. Kada sam još pročitao sinopsis radnje, i obavio obavezno preliminarno razgledanje tabli, bio sam još "zagrijaniji" za ovo. Žarom jednog mangafila slistio sam prva dva toma, munjevitom brzinom - i sva moja očekivanja su se ispunila... i više. Jedno od prijatnijih iznenađenja u zadnje vrijeme (uz fenomenalni "Panorama of Hell" Hidešija Hina, no ne skrećimo previše sa teme), te sam odlučio da malo podrobnije opišem ovo štivo članovima dragih nam foruma.
(Ranije sam pisao jedino o "Baiorensu Jakku" u odvojenoj temi: recimo da me strip zaista mora oduševiti da bih, kao lijeni Crnogorac, otvarao i piskarao po novoj temi.)

Prvo, kratki opis priče, mada je to najlakše naći na internetu. Dakle, u jednoj tačci poznog Srednjeg vijeka, desilo se... nešto zaista neobično, ali već naslućeno u dimenziji kolektivnog nesvjesnog. Džinovi, gospodo. I to onakvi kakve poznajemo iz keltske mitologije - ogromne kreature visine od tri do petnaest metara, neizmjerno snažne, otporne na većinu povrijeda... i sa strašću za sirovim ljudskim mesom, koja ide daleko iznad granice pukog preživljavanja. Ovi titani su smrtonosna pošast zainteresovana samo za jedno - konačno uništenje čitavog ljudskog roda, koji ima da završi u stomacima, gaseći njihovu glad. Čovječanstvo nije moglo da se odupre, i najvećim dijelom je uništeno.


Priča počinje nekih stotinu godina nakon goreopisanog događaja. Preživjeli su ogradili veliki prostor ogromnim, kružnim zidovima - tri koncentrična kruga, tri bedema koji ih brane od moguće najezde. Budući da su isti, u prosjeku, visoki nekih pedesetak metara, već nekoliko decenija su bezbijedni od najgorih napada - i samo najhrabiji i najpustolovniji odlaze u "izvidnički korpus", čiji je zadatak istraživanje spoljnog svijeta, te navika džinova. No, sve odlazi dođavola kada se, jednog dana, pojavi dotada neviđena vrsta neprijatelja - džin od sedamdeset metara, koji ruši prvi zid i dovodi do napuštanja spoljnog prstena teritorije...

Glavni likovi su brat i sestra, čiji roditelji nastradaju u velikom napadu. Nakon toga, oboje prolaze kroz intenzivnu vojnu obuku i stupaju u prve redove borbe - i zaista, odlično su dočarani. Imamo dosta klasičnih manga likova - ali, u ovako svježoj i itrigantnoj postavci, i njihovo ponašanje dobija mnoge neočekivane obrte i varijacije. Sve u svemu - nevjerovatno napeto štivo, a same pojave džinova su nevjerovatno groteskne i krvave, što iskustvo preživljavanja čini još grčevitijim, neuroznijim. Opaki neprijatelji, kojima se mogu suprotstaviti samo obični ljudi, sa svim svojim slabostima i pokojom vrlinom. Pročitao sam prva dva toma, i postavka se konstanto razvija, u svim pravcima: od postavke i psihologije društva koje stalno živi u sijenci tako drastične prijetnje, preko ličnih odnosa i razvića naših krhkih "junaka", do detalja koje malo-pomalo, ali sigurno saznajemo o Neprijatelju.


Kvalitetno, zaista. Crtež izrazito dinamičan, energičan, frenetičan; kao što i očekujemo od najboljih radova japanske škole. Brzo se čita, ja čitav jedan tom od 200 strana "spucah" jutros.

Nažlost, regularno izdanje na engleskom ne postoji, tako da smo osuđeni na scanslatione. Ipak, radila ih je "Gantz Waitingroom" grupa - jedna od najboljih, tim koji garantuje i ostvari kvalitet. Zaboravih da napomenem: serijal nije završen (trenutno, broji oko devet tomova) i dobio je niz visokih nagrada u Japanu.

Šta se čeka, o mangaći i svi zainteresovani?