Manga - preporuke, analize, diskusije...

Dakle, kao što se iz naslova da zaključiti, otvaramo novu temu za opšte diskusije, kratke preporuke, razmjenu mišljenja i slično. Šta ste čitali u zadnjih par dana? Koji su autori vrijedni pažnje? Najbolji crtači? Ovo je kutak za takve rasprave.  

Evo, iznijeću nekoliko mojih preporuka i utisaka koje sam ranije postavljao na drugim forumima:

Bacio sam pogled i na prva četiri toma "Death Note". Stari motiv (korupcija apsolutne moći - odmah se sjetim Tolkina i Prstena :)) predstavljen u novom ruhu jedne zanimljive postavke. Napeto, složeno, te napisano u vrlo "detektivskom" stilu. Sukob Kire i L-a, kao dvojice genija, dakle najboljeg što čovječanstvo ima da ponudi, a ipak potpuno drugačijeg morala i shvatanja života, stripu daje neophodnu dinamiku i savršen odnos antagoniste/protagoniste. Pozicije naših junaka su vrlo zanimljive, i pred obojicom je strašan izazov - Kira, koji je, doduše, izuzetno snažna ličnost naoružana mističnom alatkom Šinganamija, mora sam izboriti protiv najvećeg detektiva svijeta i policijskog aparata koji ga podupire; dok se L našao u autentičnoj "misteriji zaključane sobe", riješavajući zagonetku koja ne podliježe uobičajenim pravilima logike i racionalnog rasuđivanja. Dva masivna intelekta bačena u arenu, primorana da iskoriste i poslednji gram svoje lukavosti i znanja. Poput komplikovane partije šaha, zapravo, gdje je najbitnije upoznati svog protivnika i predvidjeti njegove poteze.

Meni lično je najzanimljiva moralna dilema koja nastaje pri samom posjedovanju moći "death notea"; da li je koristiti ili ne, i da li ijedna upotreba može biti opravdana na mjerilu ljudske pravde? Mislim da bi većina nas (uključujući i mene) na kraju završila kao druga verzija Kire, obojena i nijansirana u skladu sa našim ubjeđenjima i idealima (i da... interesima, ne zaboravimo). Prejako iskušenje, zaista.

(sa stanovite distance, kasniji tomovi "Death Notea" polako postaji sve razvučeniji i dosadniji, tako da sam "stopirao" na sedmom. Ah, valjda ću dogurati do kraja...)

"Uzumaki"... Junji Ito je očito inspirisan Umezuom, i stvara jedan dobar, vrlo dobar strip (završio sam prvih šest poglavlja). Uvrnuto, bez ikakvih granica, iracionalnije i nadrealnije od devedeset devet odsto zapadnih horora, pa i povremeno smiješno... Ne znam za vas, ali meni je smrt "spiralnog" oca na kraju prvog poglavlja vrhunac jednog vrlo, vro ciničnog i crnog humora. U prevodu, ne pamtim kad sam se slađe nasmijao. Ah, ti ludi Japanci! Baš se sad sjetih nečega što je Frenk Miler izjavio osamdesetih: "Ljudi se boje da priznaju da postoji izravna veza između količine nasilja u štivu i uživanja u istom. Zbog toga volim japanske stripove. Oni žele nasilje u njima, i ne stide se da to priznaju..."

Mnogo, mnogo više bi se dalo pričati o sjajnoj "Uzumaki" - možda ako otvorim temu o Junjiu Itu - ali, to je to: nakon prve knjige, koja je, ispostaviće se, tek lagani uvod u ono što slijedi, nastupaju druga i treća, obje opako, opako dobre. Druga nam donosi neke od najboljih primjeraka atmosfere bolničkog horora (yup, samo ime izaziva trnce ) koje sam skoro vidio, sa zbilja uvrnutim pričama, a treća je puni ulet u zahuktalo ludilo spirale. A pitanje jedenja ljudi-puževa (zašto je kanibalizam bio i ostao tako privlačna i opsesivna tema ljudskom rodu?) vam ne može izaći iz glave, skupa sa prizorom sprženog, iskidanog tijela stvorenja, praznih, sasušenih očnih duplji...

Mislim da ću nabaviti strip - jedna knjiga košta šest eura, a i brzo se da sakupiti. Japanski serijali sa dvadeset i više knjiga yet se mogu pokazati nezgodnim.

Pročitao sam i drugu knjigu "Berserka". Avaj, završilo se na najzanimljivijem, ali baš najzanimljivijem mogućem trenutku. :( Japanci su majstori za prerazvučene epske okršaje. Sviđaju mi se motivi ovoga serijala (odricanje od ljudskosti kao najbrži način za dostizanje moći u kvarnom sistemu funkcionisanja svijeta, ovoga puta podignutog na demibožanski nivo, sa Gatsom kao suprotnošću - izanavljenim, duševno oštećenim ratnikom koji svoje emocije krije i od samog sebe), mada znaju biti "over the edge" - no ipak, crtež izvlači sva eventualna škripanja priče... i, po ovome što sam čitao, sve ovo je samo uvertira u ono što slijedi, to jest najkvalitetniji dio tijela serijala.

"20th Century Boys" - e, ovo je nešto izvrsno. Urasawu treba čitati kada ste koncetrovani i spremni da zavladate zanimljiv, intrigantna, komlikovan i nerijetko dirljiv sadržaj. Po mnogim motivima, podsjeća me na "It" Stivena Kinga, mada nije toliko mračan. da se naučiti i mnogo toga o japanskoj kulturi, radnim navikama, porodičnim odnosima itd. Vrlo zanimljivo i prilično dobro nacrtano. Možda i najbolja manga koju sam zasada čitao, ako zadrži ovaj nivo kvaliteta (na trećoj sam knjizi). Mislim da ću u sledeću kupovinu sa Book Depositoryja ubaciti i Urasawinog "Monstera", kome pijevaju čitave apoteoze. Markos jednom reče da je pročitao svih 18 tomova za jedan dan, kao još jedan u nizu njegovih suludo-čitalačkih poduhvata.

Mhejl ::Pročitao sam i drugu knjigu "Berserka". Avaj, završilo se na najzanimljivijem, ali baš najzanimljivijem mogućem trenutku. :( Japanci su majstori za prerazvučene epske okršaje. Sviđaju mi se motivi ovoga serijala (odricanje od ljudskosti kao najbrži način za dostizanje moći u kvarnom sistemu funkcionisanja svijeta, ovoga puta podignutog na demibožanski nivo, sa Gatsom kao suprotnošću - izanavljenim, duševno oštećenim ratnikom koji svoje emocije krije i od samog sebe), mada znaju biti "over the edge" - no ipak, crtež izvlači sva eventualna škripanja priče... i, po ovome što sam čitao, sve ovo je samo uvertira u ono što slijedi, to jest najkvalitetniji dio tijela serijala.

Bacio si odmah na posao. Lepo, lepo!

Jeste, skroz je neka mračna atmosfera i ludački te vuče da čitaš još... Srećom, nisu ni skupe zbirke, ima ih, doduše polovnih po 3-6$ komad, što nije strašno...

uh, upadam u zamku da pocnem da pisem hvalospeve o svemu sto sam procitao, a niti volim to niti sam procitao puno

al evo, za svaki ukus pomalo:

Dragon ball - ovo jednostavno mora
mislim, nema tu nikakve dubine, osim ako se bas ne uhvatimo za onu crtu "only sky is the limit/space, the final frontier (mada u malo drugom smislu )/etc...." ili pak uzmemo da analiziramo Japanskog Petra Pana - Gokua
ali ljudi moji - koja kolicina kretenizma!!!!! znaci, zakon! skoro pa kao Autostoperski vodic kroz galaksiju, samo sto ovde imamo i vizuelnu crtu!
pritom se guta, kao i sve mange, uostalom
pritom je zaista megazanimljiva, prica se gradi vrlo spontano, nimalo opterecujuce po citaoca
na kraju krajeva, sjajna avantura za klince u svima nama (ahm, shonen )


onda recimo Tezukini Buddha i Phoenix
posto nam je Mhejl preuzeo ulogu glavnog govornika kada su mange (a i Tezuka!) u pitanju, necu previse da tupim
ali dovoljno je reci da se ovaj sjajan autor u ovim stripovima dotice pitanjima o zivotu i smrti, smislu postojanja, itd....na jedan izuzetno suptilan nacin, nepretenciozno, a itekako efektivno
sve upakovano u Diznijevski crtez i prelepe price

moze li biti bolje?

tu je naravno i Lone wolf & cub, necu ni o njemu trositi reci, vidim da je dosta poznat domacoj publici

i Barefoot Gen
uh, kakva stvar!

(autobiografska) prica o decaku (i njegovoj porodici) pre i posle bacanja atomske bombe na Hirosimu, o japanskom drustvu za vreme rata, o moralu, kolektivnoj svesti, disciplini....te nakon sravnjivanja Hirosime saa zemljom - o posledicama po zdravlje, po psihu, kako se u nevolji pokazuje pravo lice ljudi, i sta sve jos ne....
tipicno japanski, strip je vrlo iskren, emocije se prenose bez uvijanja, te mozes doci u priliku da uz ovaj strip i zaplaces i nasmejes se grohotom, zajedno sa junacima
10 knjiga, cita se vrlo brzo, a utisak ostaje za sva vremena

jedina negativna strana ovog stripa je sto cesto dolazi do ponavljanja, pa to nekad zna da izazove osecaj gnjavaze
ali sta je tu je
ne moze sve biti savrseno, zar ne :)

Lord Vader89 ::urednice, aj deder izbrisi jednu od ovih mojih duplih poruka
a onda mo's i ovu zajedno sa njom

Ama, piše da samo administratori imaju ovlašćenja za brisanje poruka. :( Probaću posle...
Vidim da ne mogu ni da te banujem, šteta...

Kao prvo, normalno je da nisi pročitao puno mangi, ali nemoj da te to obuzdava u pisanju. Većina nas je u sličnoj poziciji - tek počinjemo sa istraživanjem ogromnog svijeta japanskog stripa, vodeći se preporukama, reputacijom i pobranim nagradama... logično, biće puno hvalospijeva.

onda recimo Tezukini Buddha i Phoenix
posto nam je Mhejl preuzeo ulogu glavnog govornika kada su mange (a i Tezuka!) u pitanju, necu previse da tupim

Kao drugo, ja ovdje trebam da pokrećem rasprave, usmjeravam iste i promovišem ovu školu stripa, a ne da "gušim" druge na bilo koji način. Piši, Sale, slobodno! Mnogo bih volio da pročitam tvoje mišljenje o Tezuki i njegovim radovima (prije svega "Feniksu", mada je, zbog eventualnog obima, možda bolje to ostaviti za susret uživo ).

Tezuka je sjajan autor. Nisam još uvijek čitao "Budu" (želim da ga pročitam na papiru, a oko skena prve knjige vrtim se kao mačak oko slanine više od mjesec dana), ali "Feniks" je epsko iskustvo, mada ga nisam čitavog pročitao. Zamisao je, kao što reče, "larger than life", ali istovremeno i nepretenciozno izvedena. Uz to, treba uzeti u obzir i samo vrijeme nastanka, i tek onda se vidi koliko je Tezuka bio daleko ispred njega, i neprocjenjiv u vizuelizovanju i zamišljanju svijeta budućnosti (mada ni epizode u prošlosti nisu ništa slabije).

Kjubrik ga je pozvao u Englesku radi učešća u snimanju "Odiseje u svemiru", ali Tezuki obaveze nisu dopuštale da napusti Japan na čitavih godinu dana... Jedan od mojih omiljenih filmova, ali čovjek se pita kakav bi tek onda bila scenografija - šta bi bilo da je bilo... Kažu i da je volio da odvrne do daske muzičke teme iz filma kada god bi do kasno ostajao u studiju i pokušavao da ostane budan. Kakav kralj!

Koja knjiga ti se najviše dopala? Što se mene tiče - koliko god mi se sviđalo "društvo puževa" u drugoj, preispitivanje granica ljudskosti u petoj, i Sarutina odiseja u trećoj - ipak moram izabrati "Karmu", četvrtu knjigu. Mislim da bi ovakvo dijelo svaki pravi stripofil morao posjedovati u svojoj kolekciji, i ja sam ga lično pročitao jedno desetak puta (lud sam i besposlen, znam). Definitivno najbolja Tezukina priča i,možda, najbolji crtež. Naučio sam mnogo toga o budizmu i konceptu reinkarnacije iz stripova poput ovog... a njegova univerzalna, humanistička vrijednost ostaje nepoljuljana, još dirljivija, bez obzira na (nenametljivu) simbiozu sa elementima religije.

Ovo je najnoviji izdati Tezukin strip, koji obrađuje temu sociopatije:
http://www.bookdepository.com/Human-Insects-Osamu-Tezuka/9781935654209

Sigurno uzimam, ali tek nakon ovoga:
http://www.bookdepository.com/MW-Osamu-Tezuka/9781934287729

"MW" se smatra jednim od najšokantnijih japanskih stripova, i jedan kritičar ga je opisao kao "Tezukino suptilno ispitivanje psihologije zla". O čemu se radi? Glavni lik je - serijski ubica!, koji se ispovjeda i priznaje svoje zločine katoličkom svešteniku. Ovaj, međutim, ništa ne čini da ga zaustavi, mada ga ova moralna dilema i strah od pakla polako razdiru. Na kraju se ispostavlja da su njih dvojica ljubavnici, skupa u nekoj vrsti izopačenog homoseksualnog odnosa... Zbog ovakvih stripova, sa svojom kompleksnošću, mračnom atmosferom te eksplicitnim i šokantnim prikazima, Tezuka je mnogo više od "japanskog Diznija". Šest stotina strana za trinaest eura... Isplati se, zaista.
(Inače, ako neko ima ovo - koliki je format? Da li su vinjete iste veličine kao u "Odi Kirihitu? Greota je smanjivati ove stripove:()


U "Apollo's Song" vidio sam i najavu za ovo štivo, čini me se zanimljivo, sa snažnim političkim/istorijskim kontekstom:
http://www.bookdepository.com/Ayako-Osamu-Tezuka/9781934287514
No, recenzenti su rekli da ovaj strip jeste sjajna drama o sudbini klanova u posljeratnom Japanu, ali da je lik Ayako potpuno nerazvijen i nezanimljiv, te nedovoljno prikazivan. Ne znam, vidjećemo. Kako rekoh prije neki dan - sumnjam da je Tezuka napravio loš strip u životu!

tu je naravno i Lone wolf & cub, necu ni o njemu trositi reci, vidim da je dosta poznat domacoj publici happy

"Skužih" ovaj omaž u Milerovom "Roninu", umnogome baziranom na japanskoj školi i njenom bogatom uticaju na Milera (o tome ćete više čitati kada konačno prevedem tekst o "Mračnom vitezu" :)):

Moje odusevljenje svjeze procitanim Tanigucijevim "A distant neighborhood" je ogromno,tako da ga hvalim i preporucujem na svim mogucim mjestima.
Definitivno,strip koji se mora procitati.

Vagabond



vau, sta ovo bi??? Sto volim onaj osjecaj kada nista ne ocekujem od stripa pa na kraju ostanem odusevljen.
Nema mnogo stripova kojima je to u mom slucaju poslo za rukom, vecinom je obrunto-velika ocekivanja i onda razocarenje.
Ovdje sam ocekivao klasicnu tinejdzersku mangu poput Dragon Balla, srecom pa to nije slucaj.
Fino i lagano ispricana prica o jednom samuraju koji je stvarno postojao.
Nema haosa gdje se ne zna ko pije a ko placa, kako nama zapadnjacima to cesto djeluje kod azijatskih stripova.
Crtez me ostavio bez daha, nevjerovatno, pravo remek-djelo.
Na svakoj stranici sam se zadrzao po nekoliko minuta, cak i ako nema mnogo teksta za citanje, jednostavno je pravo uzivanje u svim tim detaljima.
Sve preporuke, cak i za one...u stvari, pogotovo onima koji imaju predrasude kada se radi o mangama.

sto je najgore od svega, ti koji imaju predrasude se ni ne cesu da ulaze u ovaj podforum, te nece moci ni da procitaju sve ove preporuke.... -.-

Mhejl ::Ama, piše da samo administratori imaju ovlašćenja za brisanje poruka. :( Probaću posle...
Vidim da ne mogu ni da te banujem, šteta...

Videćemo to da ispravimo, nema frke
Banuj ga, banuj ga

Lord Vader89 ::sto je najgore od svega, ti koji imaju predrasude se ni ne cesu da ulaze u ovaj podforum, te nece moci ni da procitaju sve ove preporuke.... -.-

Ja nisam pročitao ni jednu celu mangu ali uvek pročitam šta se ovde piše. Pokušavam da nađem dobru preporuku koja će mi pomoći - da kada pročitam tu prvu mangu - ne bacim istu kroz prozor
Prema broju pregleda topika zaključujem da ima mnogo onih koji čitaju ove postove.
E sada... druga je stvar što ćeš teško naterati ljude da ostave komentar...

Boze zdravlja

@Ultras
Važi, i dobro bi bilo da neko izbriše moju udvostručenu "Habibi" temu.
"Manga za prvo upoznavanje sa cjelokupnom školom" - uzmi "20th Century Boys", tu nema greške. Ne da ga nećeš baciti kroz prozor, nego će imati počasno mjesto na tvojoj polici :) I tako, malo po malo, inficiran si "uvrnutim Japancima", trust my word.:)

Ah, vidim da nam se javio i King Warrior. Odlično!

"Vagabond" mi je takođe na listi "za pročitati", ali, da budem iskren, trenutno sam previše preokupiran čitanjem "Lone Wolf and Cub" da bih kretao sa drugim samurajskim mangama. Znam, znam, već smo, na raznim forumima, posvetili i previše priče ovom naslovu, ali upravo sam završio jedanaestu knjigu i u pravom sam raspoloženju za oduševljeno brbljanje! Sjajan strip, prije svega veoma poučan i studiozno urađen. Japan je zaista oduvijek bio svijet za sebe, pogotovo dok je sprovodio izolacionističke politike. Strip je pretrpan terminima i specifičnim detaljčićima iz života za vrijeme Edo perioda (dakle, kasno feudalno razdoblje?), zbog čega zna biti naporan za čitanje. ALI, svaki čitaočev trud i napor će biti bogato nagrađeni. Neke stvari još uvijek nisam u potpunosti shvatio, priznajem - suptilne nijanse bušida, različita učenja japanskih budista, Itovu ličnu filozofiju, vrlo složenu i samodovoljnu... Treba dosta koncentracije. Ipak, ovo je prava saga, vividna slika iščezlog svijeta ponositih samuraja i ronina(bukvalni prevod izraza bi bio "he who adrifts the waves", a Itov mač, dotanuki, je "torso slicer" :)), na svojim putevima borbe, smrti i časti. Još uvijek ne mogu sebi da oprostim - a kakva sam budala bio, sunce mu žarko! - što sam, u naletu bolesne radoznalosti, pročitao ishod konačnog okršaja Ita i Retsuda. :((

Lično - doživio sam nemalo razočarenje kada sam počeo sa čitanjem "Oštrice besmrtnika"... Ne znam, moguće da je problem u meni, ali prosto ne volim ovakve stripove; ja sam ga doživio kao štivo prepuno praznog hoda/popunjavanja stranica i hermetične, isprazne kvazisamurajske poetike koja teško da može dotaći čitaoca, niti biti relevantna u odnosu na stvarne dileme i situacije. A i crtež mi je nepregledan, naročito za vrijeme borbi. Opet, ovo je samo moj sud, bez želje da ga namećem drugima.

E, da... Nisam vam uopšte spomenuo jedan vrlo zabavan i pitak strip, koga sam se dohvatio na podsticaj stare preporuke poznavaoca mange ridiculusa - "Parasyte"! Deset knjiga, ja završio drugu i željno čekam sledeću. Ne očekujte naročito dubokouman strip, i svakako ga ne bih preporučio ljudima kao prvi manga naslov za upoznavanje i sticanje prvih impresija (barem dok ne prihvatite neke popularne konvencije i klišee japanske škole), ali jeste dobar u domenu nepretencioznih, maštovitih i pitkih radova koji svoj ograničeni potencijal uspijevaju da iskoriste do maksimuma. Imamo dosta japanskog humora, srednjoškolske drame, moralnih dilema, vrlo bizarno zamišljenih čudovišta, nezaobilazne pokolje itd.

Grupica čudnovatih stvorenja - vanzemaljskih parazita - silazi na zemlju i napadaju najbliža ljudska stvorenja. Proces je sledeći: ući u domaćinov mozak, pojesti ga, i preuzeti kontrolu nad ostatkom tijela. Premda je taj ostatak ranjiv i neophodan za život parazita, onaj dio tijela koji su zauzeli, najčešće glava, mogu iskoristiti do zapanjujuće granice: neranjiv je, može da generiše mnogobrojne organe u bilo kom obliku, tipa sječivo, bodlja i slično, a može se i preseliti u drugo ljudsko tijelo. Nakon uspostavljanja kontrole, paraziti stiču neobjašnjivi nagon za ubijanjem i jedenjem ljudi. Sad, jedno od ovih "preuzimanja" završilo je kao potpuni fijasko - parazit je preuzeo desnu ruku domaćina, te je ovaj ostao svijestan i neoštećenog mozga. Sada, Migi ("desno" na japanskom, valjda) i njegov domaćin moraju da se suoče sa ostalim saplemenicima, koji ih posmatraju kao izopačenu anomaliju koja se mora izbrisati...

Imamo dosta zanimljivih likova među ostalim parazitima. Uz to, dublji motiv dijela je značenje ljudskosti i odnos ljudske vrste prema prirodnim sistemima regulisanja populacija, što zna prouzročiti neke prilično zanimljive dijaloge. Vrijedi probati, cijenim.
P.S. Budući da se ova tema više prati od "Kralja horor mange", želim da napomenem: ako je neko zainteresovan, na "Kazuo Umezu" temi sam stavio linkove za skidanje scanslationa tomova sjajnog horor stripa "Lijeva ruka Boga, desna ruka Đavola" (legalno izdanje ne postoji)...

Lone wolf sam citao jedno vreme dok sam trenirao kendo, gustirao ga, i secam se da mi je vrlo prijao, bas zato sto sam bio u fazonu :)
A nikada necu prezaliti onaj mali format, greota za crtez :(

Sto se tice "Ostrice", delim tvoje misljenje, secam se da sam ga ostavio nakon fazon 20 strana, or so....
Al cu jedared da ga ponovo probam, za svaki slucaj; mnogo toga mi se nije svidjalo pre 4/5 godina, a na sta sada otkidam :)

Ja strip više čitam iz perspektive oduševljenog ljubitelja istorije, mada svi silni mačevalački potezi svakako jesu prilično cool. :) Baš sam skoro čitao članak o različitim vrstama samurajskim mačeva; onaj koji gledamo u stripu je takozvani wakizashi, mač koji je kraći od klasične katane, i obično bi išao u paru sa njom, kao dodatno oružje. Zanimljivo. Borilačke vještine Ogami Ita jesu, svakako, donekle preuveličane; ali ne u pretjerano velikoj i neoprostivoj mjeri, čini mi se. Ipak je to bilo doba profesionalne kaste ratnika, posvećene isključivo savladavanju tehnika borbe, a šogunov kogi kaishakunin morao je biti najbolji od najboljih. Kada ova logika zaškripi, tu je" primitivni japanski "gatling"" iliti "strašna sto-pucaljka", scenarističko sredstvo za uzor!

Da, format je problematičan (doduše,barem imamo sjajne Milerove naslovnice). Nisam najzadovoljniji ni sa, recimo, veličinom vinjeta u "Odi Kirihitu" - Tezukin crtež je dosta smanjen, ali je zato bitno da imamo ogromne bijele margine. Nadam se da će "MW" biti bolji po tom pitanju. Grr...

Velikom broju ljudi se "Oštrica" sviđa (a po slikama kolekcija, definitivno je jedna od najprodavanijih "Algoritmovih" mangi - svugdje se ugnijezdilo po par tomova), tako da bih prije mislio da je problem u meni... tvoje mišljenje mi vraća nadu. :)

Ja sam Ostricu batalio posle dvije knjige.
Mhejl,Lone Wolf citas skenirano?

Nažalost.

Mhejl ::@Ultras
Važi, i dobro bi bilo da neko izbriše moju udvostručenu "Habibi" temu.

A gde je ta tema?
Pročitao sam je danas a sada je nema
Da nije retroaktivno proradila opcija brisanja teme

Tema je u "Američki strip:Ostalo".
Treba izbrisati onu na vrhu, sa zadnjim postom od strane Mračnog Lorda.

Ja sam juce listao ovaj topik, ali mi je forum progutao post, pa sam se smorio. :/ Sad nikako da se vratim topiku valjano.

Mhejl ::Ja strip više čitam iz perspektive oduševljenog ljubitelja istorije, mada svi silni mačevalački potezi svakako jesu prilično cool. :) Baš sam skoro čitao članak o različitim vrstama samurajskim mačeva; onaj koji gledamo u stripu je takozvani wakizashi, mač koji je kraći od klasične katane, i obično bi išao u paru sa njom, kao dodatno oružje. Zanimljivo. Borilačke vještine Ogami Ita jesu, svakako, donekle preuveličane; ali ne u pretjerano velikoj i neoprostivoj mjeri, čini mi se. Ipak je to bilo doba profesionalne kaste ratnika, posvećene isključivo savladavanju tehnika borbe, a šogunov kogi kaishakunin morao je biti najbolji od najboljih. Kada ova logika zaškripi, tu je" primitivni japanski "gatling"" iliti "strašna sto-pucaljka", scenarističko sredstvo za uzor!

ma nije ni meni bio interesantnan samo zato sto ide lik sa katanom, a ja treniram kendo, pa ono, convenient
nego bas, kao sto sam ti naznacio u jednoj od poruka koje sam ti slao, u to vreme mi je doslo da se malo upoznam sa japanskom kulturom na ovaj ili onaj nacin, kao i sa samom vestinom kendoa, jer ipak su ta dva neraskidivo vezani. Kako sam bio u nekom periodu zesce depresije, ili cega vec....demotivacije, ajde, da ne precerujem, nisam nikako bio u stanju da citam knjige, te tako uzeh stripove, second best :)
itditd

Da, format je problematičan (doduše,barem imamo sjajne Milerove naslovnice). Nisam najzadovoljniji ni sa, recimo, veličinom vinjeta u "Odi Kirihitu" - Tezukin crtež je dosta smanjen, ali je zato bitno da imamo ogromne bijele margine. Nadam se da će "MW" biti bolji po tom pitanju. Grr...

mislim da bih lakse podneo da gledam smanjeni Tezukin crtez, nego ovaj u Lone wolfu
Tezukin stil je cesto vrlo cist, te bi mogao da uzivas u detaljima i na sitnom formatu
crtez u Lone wolfu mi je malo drugaciji, bas imam jak osecaj da gubim na celokupnom utisku kada citam onolicki format (shvatices kad se budes dokopao nekog papirnog primerka )

Velikom broju ljudi se "Oštrica" sviđa (a po slikama kolekcija, definitivno je jedna od najprodavanijih "Algoritmovih" mangi - svugdje se ugnijezdilo po par tomova), tako da bih prije mislio da je problem u meni... tvoje mišljenje mi vraća nadu. :)

ehheeh, da, laska mi kad mi tako kazes
ce da probam ja ponovo, ali moram da zavrsim Gena i Phoenix najpre, a video sam i dosta nekih u ovom trenutku atraktivnijih naslova u biblioteci, koje bih overio pre Ostrice
ne zuri mi se

Slazem se da bi bilo bolje da su neki stripovi u vecem formatu, barem oni koji imaju odlican crtez. Stvar je u tome da su mange (vecinom) jeftina lektira dostupna za sve, bilo sto se tice tiraza ili cijene. Veci format bi automatski znacio i povecanje cijene, slicno je i sa c-b i kolorom.

Da, svakako; međutim, ne mogu se složiti sa dijelom tvoje poruke koja insinuira da je kolor neosporno nedmoćniji od crno-bijelih stripova, i da bi svaki autor, ako bi uslovi bili dovoljno povoljni, radije radio u boji. A znamo da i kontrasti crnog i bijelog pružaju mnogo mogućnosti za inovativni izraz domišljatim crtačima (odmah mi na pamet pada Milerov Sin City), kao i da se boja često koristi za "maskiranje" nevještih i loših crteža.

Jeste da se udaljavamo od teme, ali posto moram reći: meni je c/b mnogo, mnogo draži od kolora, mada neke stripove ne bih mogao zamisliti bez njega ("Tintina", naprimjer).

Gile, samo jedno pitanje - gdje si našao polovne tomove "Berserka" za tu cijenu? Ili si govorio uopšteno?
Završio sam četvrtu knjigu, i strip mi se sve više i više sviđa. Sjajno konstruisana misterija: u prve tri knjige, vidjeli smo koliko je Gats osakaćen i oštećen both tjelesno i mentalno, a u trećoj/četvrtoj knjizi vidimo uzroke za to. Mislim, serijal se mogao započeti i scenom pronalaženja nemoćne, polumrtve bebe, ali jednostavno ima puno veću težinu kada smo svjesni u kakvog se čovjeka to dijete izrodilo. Nema ni previše "naivnih" uzroka osobina Gatsove ličnosti (barem sam ja stekao takav utisak), kakvih smo se znali nagledati kod scenarista koji previše doslovno shvataju psihologiju djece: glavni lik je prošao kroz mnoge teške traume, koje su ostavile svoje ožiljke i učinile ga disfunkcionalnim u, nazovimo ga, "normalnom" životu, ali je, zbog okolnosti surovog, mračnog svijeta oko njega, morao što dublje pokopati sve slabosti i strahove, dok nije praktično postao nesvjestan istih. Bojno polje, i ratna vještina, koji jesu apsolutno mjerilo svega u Midlandu, okrenuli su našeg mladog protagonistu u tom pravcu, stvarajući od njega nemilosrdnog ratnika. Spavanje sa mačem, kao scena koja se često ponavlja, ostaje simbol Gatsovog načina života - on je uvijek na prvoj liniji borbe sa svim neprijateljima koje je susretao, napet i spreman za bitku, očeličen do tačke gubljenja, ili barem zaboravljanja, "meke" humanosti.
(Dakle, između prošlosti i sadašnjosti ne stavlja se prost znak "jednako", to jest "zbog OVOGA je naša junačina postao OVAKAV", već su mnogi sabrani uticaji i impresije, uz protok vremena i ostale faktore, oblikovale njegovu ličnost i zauzele mjesto arhetipskih simbola podsvijesti tipa "otac", "strah" i slično... auh, što zakomplikovah, nadam se da možete da pratite! )

Ipak, mislim da Gatsova čelična volja dobija svoj pravi kontekst tek u borbi sa neljudskim Apostolima, bivšim ljudima koji su odabrali lakši, i sramotniji izlaz kada su se našli u škripcu. Oni su, koliko god fizički bili moćniji od običnih ljudskih bića, zapravo umno i moralno daleko inferniorniji, naročito kada se nađu u koštacu sa Crnim mačevaocem, "maksimumom ljudske rase", koji se nikada ne predaje. Uopšte, ta čelična volja za životom i upornost u postizanju cilja su bitna obilježja japanske kulture, i osobine koje visoko cijene, kao što smo mnogo puta mogli vidjeti u ostalim dijelima umjetnosti.

Kontrast između Grifita i Gatsa je očigledan. Gats je "bastard child", nevoljen, nepotreban i neželjan, čija je dosuđena sudbina bila spora smrt ispod obješenih leševa (kao osoba "predoređena za smrt" malo me podsjeća na Džona Konstantina), i koji se probio kroz sve prepreke isključivo snagom svoje volje, mada uz strašnu cijenu. Grifit je predoređen za veličinu, elegantan, dopadljiv i ambiciozan. A opet, on, a ne koljač koji živi da bi iznova i iznova ulazio u tamnu dušu bojišnice, žrtvovao je najmilija da bi postao demon Femto. Hm. Ipak, činjenica da već znamo ishod ne umanjuje napetost odnosa gorenavedene dvojice, jer su podjednako nepredvidljivi i posebni, a ja i dalje imam osjećaj da nismo vidjeli ono najgore što se dogodilo Gatsu...

Opa, vidim da si dobro prostudirao Berserka.
Ja sam ga batalio poslije drugog broja.
Ok je stivo, ali ipak mi je falilo ono nesto da me uvuce u svoj ban.
Pored svega moram reci da mi se jos uvijek vise svidjaju stripovi sa manje haoticnom radnjom, ili barem sa sporijim tempom. Berserk je zaista krenuo vrtoglavom brzinom i u prve dvije sveske ostavio je dosta otvorenih pitanja koja su citaocima nametnuta.

Sjeti se moje urođene slabosti prema epskoj fantastici, i sve će ti biti jasno.
Jeste, pred čitaoca se konstantno iznose nove enigme i pitanja - ali, uvjeravam vas, na njih se dostojno odgovara (no nerijetko iz njih proizlaze nova, i krug se nastavlja). Dobro, ipak sve zavisi od toga kakav tip pripovjedanja voliš... Ja lično obožavam velike, maštovite svijetove koji se neumorno nadograđuju i razotkrivaju pred čitaocem, koliku god koncentraciju i pažnju zahtijevali.

Stani, zaista si stao na samom kraju druge knjige? U onom "džinovski puž-ljudožder se prijeteći nadnosi nad našim usnulim junakom" trenutku? Heh, za to treba imati čelične živce. Ili se ja previše uživljavam u štivo?

I crtež je dobar. Mada, mislim da je Miura otišao korak predaleko sa sićušnom djevojkom (kako još ono bješe ime? Kaska?) koja je, gle čuda, i vrhunski mačevalac i Grifitov zamjenik i u šaci drži bandu gorostasnih ratnika.
Nadam se da će kvalitet ostati isti (mada, čuo sam da se pogoršava nakon dvadeset i nekog toma), te da će atmosfera ostati podjednako hladna i brutalna.
P.S. Bacio sam pogled na "Vagabonda". Dobro si rekao, kakav crtež!!! Ovo se mora imat' na papiru!

Tezukin "MW" je konačno naručen - ko će ga sad dočekati!

Juče sam, istraživajući neke sitnice, naišao na par slika sa američke izložbe Tezukinih originalnih tabli. Prelijepo! Prosudite sami:

otvarajuće stranice "Apolove pjesme"(put spermatozoida do jajne ćelije )


jedna tabla "MW"-a


jedan njegovih neprevedenih radova


zadnje Tezukino, nažalost nezavršeno dijelo - Betovenova biografija


dva postera

Naš dragi kolega i moj zemljak wele se dohvatio pera (to jest, u ovom digitalnom dobu - tastature), i sumirao svoje utiske o tek završenom stripu Jira Tanigučija "Udaljeno naselje". Osvrt mu odiše nesputanim čitalačkim entuzijazmom, toliko silnim i opčinjavajućim da sam i ja poklekao, te mi se ovaj strip našao na listi "za kupiti", zajedno sa još mnogo, mnogo raznih naslova. Koliko se može dobiti za zdrav, mlad bubreg ovih dana?


Kolege ljubitelji stripa, znate li onaj osjećaj kad zatvorite koricu upravo pročitanog stripa i pomislite: “Vau! Šta ovo bi?!” ili, jednostavno, prazno zureći u zatvoreni strip čekate da se misli i utisci slegnu.

Moram priznati,do prije godinu-dvije sam znao skoro samo za “Bonelija”, pa to osjećanje nisam bio u prilici često doživjeti. Nešto najbliže ovome kod mene su do sada izazvali nekoliko epizoda “Kena Parkera” i sjajni “Povratak mračnog viteza” Frenka Milera. A onda se pojavio Jiro Taniguči i njegov strip “A distant neighborhood”, koji je podigao moju svijest strip-čitaoca na jedan viši nivo.

(Tanigučija i njegove stripove mi je preporučio kolega forumaš King Warrior…)

Napokon mi je u ruke došao ovaj strip.

Priču nam u prvom licu pripovijeda srednjovječni biznismen Hiroši Nakahara.Naime, na željezničkoj stanici u Kjotu on sjeda na pogrešan voz i, umjesto na poslovni sastanak, stiže u svoj zavičaj. Zamišljeno šetajući i uočavajući promjene u naselju, Hiroši stiže na lokalno groblje, gdje posjećuje grob svoje prerano preminule majke. U glavi mu se roji bujica pitanja o njoj i njenom životu, znajući da na njih nikada da neće dobiti odgovor.

Svako od nas je bar jednom razmišljao i maštao o vječitom pitanju “kako bi bilo da sam u nekoj proživljenoj situaciji postupio drugačije?” Da smo samo znali šta će uslijediti ne bismo pravili počinjene greške i pokušali bi uticati na i spriječiti određene događaje. Čuven je onaj citat iz filmova, serija i pjesama: “eh,da mogu vratiti vrijeme…”

Taniguči svom glavnom junaku omogućava upravo to. Hiroši se budi pored groba svoje majke, vraćen u doba kada je imao svega četrnaest godina. Izuzetno je zanimljivo pratiti Hirošijeve susrete sa njegovom porodicom i ljudima sa kojima se družio, od kojih su mnogi u realnom vremenu već uveliko pokojni.

Shvativši da se godina u koju se vratio poklapa sa onom u kojoj je njegov otac misteriozno nestao, Hiroši će pokušati da otkrije tajnu očevog nestanka i da ga spriječi ako ikako bude u mogućnosti, obezbijeđujući svojoj majci miran i spokojan život koji ona svakako nije imala nakon gorenavedenog događaja. Svakim danom i postupkom Hiroši polako mijenja svoju prošlost, a samim tim i budućnost. Ili je i buducnost zapisana i određena?

Taniguči nam na maestralan način pripovijeda ovu priču, ne dopustajući nam da odložimo strip ni na trenutak, tjerajući nas da sa nestrpljenjem iščekujemo rasplet događaja i željno isčekivani epilog u kojem se Hiroši suočava sa najvecom dilemom svog života, u kojoj mu se svaka odluka čini pogrešnom. Ili pak ispravnom?

Njegovi unutrašnji monolozi su izuzetno vrijedan i kvalitetan element cjelokupnog stripa.

”A distant neighborhood” iskače iz šablona klasičnih mangi, kako pričom, koja više podsjeća na francusko-belgijsku školu, tako i laganim, preciznim crtežom koji je pomalo atipičan za japansku produkciju. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima valja istaći nagradu za najbolji scenario 2003. u Angulemu.

Ovo je definitivno dijelo koje je označilo prekretnicu u mom pogledu na stripove, koji su mi postali više od prekraćivanja vremena i puke zabave, samim tim me povlačeći da krenem sa boljim upoznavanjem svijeta mangi koji je dosada za mene bio potpuna nepoznanica.

Preporučujem ovaj strip svima, voljeli mange ili ne - dajte mu šansu. Uvjeren sam da će vam se svidjeti.

-Wele

Mhejl ::Stani, zaista si stao na samom kraju druge knjige? U onom "džinovski puž-ljudožder se prijeteći nadnosi nad našim usnulim junakom" trenutku? Heh, za to treba imati čelične živce. Ili se ja previše uživljavam u štivo?

Da, onaj grof, papa ili sta vec ono bi.
nije me privuklo da vidim kako ce se duel okoncati.

drago mi je da je wele odusevljen stripom A distant neighborhood.
Radi se zaista o jednom od najboljih stripova koje sam procitao.